Kameni natpisi – Narestina
Kad su u jesen godine 1991. arheolog Romeo Jerčić i prof. Ante Novaković pronašli u konobi gospođe Julije Klarić, udovice pjesnika Branka Klarića, kameni natpis s imenom Narestina, dva davno pronađena terminacijska kamena dotad su bila jedina kamena posvjedočenja o plemenu Narestina, osim pisanih antičkih izvora.
Kameni natpis vjerojatno potječe sa Sustipana. To je ploča dimenzija 43x33x17 cm, s rubnom profilacijom širine 4 cm, dok su slovni znakovi visoki 2,6 cm. Natpis govori o hramu posvećenome Dijani i Asklepiju koji je narod Nerastina iz temelja obnovio.
Još jedan ulomak natpisa, dimenzija 22x18x11 cm, koji spominje Nerastine, pronašao je u jesen 1991. god. Romeo Jerčić u kamenoj međi na svojoj zemlji u Sustipanu. I ovdje se radilo o vrlo sličnom natpisu, s gotovo istim dimenzijama slovnih znakova, a isto se tako govori o obnovi neke javne građevine.
Don Frane Bulić
je godine 1914. objelodanio da je Filip Kalebić, pok. Ivana, na svojoj zemlji u Sustipanu pronašao mnoge antičke zidove, pet baza, mnogo građevinskog materijala, dijelove bijelog mozaika, i dr. Na istoj zemlji i danas se nalaze dva komada arhitrava s natpisom te dio stupa promjera 50 cm i dužine 130 cm. Arhitravi su sekundarno upotrijebljeni kao kameni utezi preše za masline (stipites). Dimenzije ovih dvaju kamenih greda od 153x66x42 cm su impozantne i vjerojatno su dijelovi neke veće građevine iz ranijeg vremena. Na njima se čita, uklesano finom kapitalom (slova visine 7 cm):
EX TESTAMENT (O) (P)ATER FECIT
Ovdje bi se ipak moglo raditi o hramu o kojemu možda imamo i ove novopronađene, gore spomenute natpise, ili možda o monumentalnoj antičkoj grobnici koju spominje don Frane Bulić.
Kako vidimo, dosad jedino nismo imali kamena posvjedočenja koje su kultove štovali Nerastini, dok su susjedi Pituntini štovali Silvana, Onastini Libera i Augusta.
S Dijanom i Asklepijem imamo potpuniju sliku kultova ilirskih plemena nastanjenih između Cetine i Žrnovnice.
Sumpetarski kartular
Najviše podataka o srednjovjekovnim Poljicima nalazimo u Sumpetarskom kartularu benediktinskog samostana Sv. Petra u Selu (Sumpetar). U ovim dragocjenim listinama koje se čuvaju u arhivu metropolitanskog kaptola u Splitu, nalaze se vrijedni podaci o životu splitskoga plemića Petra Crnog Guamajeva, koji je svojim novcem i na vlastitu zemljištu sagradio benediktinski samostan (1080. godine), uz ranije sagrađenu crkvu Sv. Petra.
U visokim godinama svojega života Petar Crni odlazi u samostan, oblači benediktinski habit i kasnije umire u samostanu koji je sa ženom Anom utemeljio. Zakopan je u ranokršćanskom sarkofagu od kojega se natpis sačuvao do današnjeg dana u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Sumpetarski kartular u osnovi je zemljopisno stanje zadužbine koja je najveće posjede imala u predjelu Primorskih Poljica, pa je stoga prvorazredan dokument toponomastike i gospodarskih odnosa ovoga kraja u srednjem vijeku. Samostan Sv. Petra u selu je prestao postojati u doba provale Mongola u Hrvatsku, a već će u 14. st. posjedi i napušteni samostan pripasti splitskoj nadbiskupiji i tada će se zapuštena crkva početi obnavljati. Upravo je u to vrijeme prednja strana Petrova sarkofaga sekundarno upotrijebljena kao oltarna menza nove crkve, koju danas prepoznajemo jedino iz sačuvane arheološke dokumentacije.
Dvostruka crkva Sv. Stjepana
U neposrednoj blizini Sv. Petra, na Sustipanu se nalazi dvostruka crkva Sv. Stjepana s ranoromaničkim stilskim oznakama, smještena unutar pretpostavljenoga ranokršćanskog kompleksa koji je danas nedovoljno istražen. Sjeverna crkvica posvećena je Sv. Antonu Opatu, a južna Sv. Stjepanu. Ova potonja urešena je mramornom oltarnom pregradom bez zabat i arhitrava, dijelovi su izrađeni od različite vrste mramora, a približno se mogu datirati u 11. stoljeće. Bez sustavnijih istraživanja danas je teško utvrditi kojoj je crkvi pripadala ova oltarna pregrada, Sv. Stjepanu ili staroj crkvi Sv. Petra. Od ranosrednjovjekovnih spomenika svakako nam je spomenuti ranosrednjovjekovne crkvice na planinskoj kamenoj kosi: Sv. Andrija na Obliku, Sv. Maksim s pripadajućim srednjovjekovnim grobljem s kamenim poklopnicama i crkva Gospe od Sniga (Stomorica) nad Dućama, s vrlo zanimljivim grobištem s monolitnim kamenim poklopnicama koje natkrivaju prirodne procjepe u kamenjaru. Na prijelazu iz srednjega vijeka u novije vremensko razdoblje sagrađeni su crkva i grobište Sv. Marka u Dućama, točno na završetku granice ilirskih plemena Narestina i Onastina.
