Zapadni dio Primorskih poljica možemo arheološki pratiti još od kamenog doba.
Naime, spilja Pećina ili Turska peć, iznad zaseoka Zeljovići u Jesenicama, poznata je mještanima i široj javnosti kao utočište za II. svjetskog rata. U daljoj prošlosti bilja je tu i ”obrambena” pećina u koju se narod povlačio pred neprijateljem, a vjerojatno je služila i kao prirodni tor.
Danas je, pak, znano da je spilja već godinama u stručnim i znanstvenim krugovima označena kao značajno pretpovijesno nalazište koje ima zasad najstarije tragove o životu čovjeka u poljičko – omiškome kraju. Tlo spilje čini srazmjerno rahli humusni sloj ispod kojega leže deblje naslage holocenske starosti nataložene prije više od tri do možda osam tisuća godina.
Turska peć – Ponistrice
Nedaleko od ove spilje, stotinjak metara niže i zapadnije, smještena je još jedna manja, u narodu zvana Ponistrice, koja je u temeljima ispunjena tzv.”koštanim brečama”, a njih pokriva smeđa ilovača s mnogo kamenja. U toj taložini raspoznato je nekoliko komada kremenog oruđa koje ukazuje na prisutnost čovjeka mlađeg paleolitika koji je živio u ovom kraju. Ostatci otkrivene materijalne kulture iz spilje Turske peći brojni su i raznovrsni; uz životinjske kosti prevladavaju proizvodi od keramike, zatim kremeni proizvodi, dok su izrađevine od kosti manje zastupljene. S obzirom na današnji stupanj istraženosti ustanovljeno je da su najstariji stanovnici spilje pripadnici impresso kulturne skupine ili ljudi starijeg neolitika.
Dekorativni motivi ove skupine ukrašavani su rubom rebraste školjke – Cardium (Čančica).
Hrvatska kulturna skupina
Zastupljenost mlađeg neolitika ogleda se iz nalaza ”Hvarske kulturne skupine”.
Ovi arheološki nalazi na svaki se način mogu usporediti s nalazima iz Markove i Grapčeve spilje na otoku Hvaru, a i s ostalim neolitičkim spiljskim nalazima iz šibenskoga i poljičkog područja, koji kulturno pripadaju nizu tzv. jadranskoga litoralnog sklopa, odnosno širem kulturnom sklopu sredozemnog neolitika.
Ovim dvjema spiljama možemo dodati i slučajne pretpovijesne nalaze iz spilje na Babnjači.
Arheološka iznašašća iz Turske peći i Ponistrica svakako su zasad najstariji tragovi ljudskog djelovanja u ovom kraju.
Kasnobrončano i željezno doba
O trajnijoj naseljenosti Primorskih Poljica može se govoriti tek od kasnobrončanog i željaznog doba.
Posvjedočenje o osmišljenom življenju u ovim prostorima daju nam gradine i gomile.
Gradine se najčešće podižu na uzvisinama i vrhovima brda, na strateškim mjestima s kojih se mogao motriti širi prostor, a i zaštititi vlastiti, a služile su kao pribježišta (refugiji) za privremeno boravljenje i zaklon od neprijatelja.
Poneke gradine služile su kao stražarnice iznad putova, prijevoja i klanaca.
Iznad Turske peći je Barića gradina, na Letuši iznad Zaljovića velika polukružna gradina, koja bi kao i gradina na Babinu kuku, zapadno od crkve Sv. Maksima, mogla biti naseobinskog karaktera. Istočnije su Jurišića gradina nad Dućama, na najistočnijem vrhu Babnjači nad Prikom gradina je osnažena širokim kamenim nasipom, a iznimno je strateški važna, jer kontrolira Brački kanal, mosorsko zaleđe i predstraža je važnom Gradcu iznad Zakučca. Neke su gomile služile kao groblja s nekoliko grobova, a poneke kao oznake ilirskih plemena – poznati granični kameni nasip od rta Orija do crkve Sv. Marka u Dućama ”Mucla longa” iz Sumpetarskog kartulara ili ”Per sassa” iz austrijskoga katastika, gomila Piščenica koja označava granicu između Putuntina i Narestina.
Grčka kolonizacija – Nesti i Bulini
Istodobno s grčkom kolonizacijom na istočnoj obali Jadrana, na dijelu jadranske obale, između Splita i Omiša, spominju se plemena Nesti i Bulini, što je logično s obzirom da je u blizini bio jedan od prvih isejskih emporija na kopnu – Epetion, na ušću Žrnovnice.
Iz tog doba na području brda Mutograsa pronađeni su helenistički grobovi s mnogo ulomaka grčke keramike, a i mnogo drugih artefakata koji svjedoče o kulturnim i trgovačkim vezama isejskog i starosjedilačkog ilirskog pučanstva.
Kad su se Delmati učvrstili na području između Krke i Cetine, naselili su i područje Poljica. Povjesničar Plinije spominje tri delmatska plemena nastanjena između dviju rijeka, Žrnovnice i Cetine, a na ovome području spominje i kastele Petuntium, Nareste i Oneum.
Pronađeni su i granični (terminacijski) natpisi između ovih plemena, prvi na lokalitetu Krč blizu crkve Sv. Luke na Dubravi, datiran u 1. st., postavljen zbog sporne granice, koja je po drugi put potvrđena sudskim putem po nalogu namjesnika provincije Pisona, a u doba cara Klaudija. Terminacijski natpis o granicama Narestina i Onastina pronađen je na lokalitetu Greben kod crkve Sv. Ivana, nad grobljem Sustipanom, a datiran je u vrijeme cara Kaligule.
Predio Krilo Jesenice
Predio današnjega Krila Jesenica bio je isto tako naseljen Rimljanima pomiješanima s Narestinima i Pituntinima, koji kasnije naslijediše stečevine rimske vlasti: naime, na predjelu Gradišće vidljiva je rimska nekropola s grobovima sličnima onim s Manastirina iz Salone, a u starijoj literaturi spominju se i dijelovi mozaika, antički novac, ostaci antičkih zidova i cisterna obložena hidrauličnom žbukom, koje su dijelovi i danas vidljivi.
Slučajna antička iznašašća možemo pratiti u Zeljovićima, kod Sv. Ivana na Grebenu, u Krugu, gdje je vrlo zanimljiva spolija – križ akroterij na apsidi Gospine crkve isklesan od rimske nadgrobne stele s dijelovima natpisa DM CESIE DE (functae) i istočnije na grobištu Sv. Marka u Dućama.
Svi ovi nalazi mogu nam posvjedočiti o izuzetnoj naseljenosti i razgranatom gospodarskom životu u antičko doba na ovim prostorima.
