Otvorena je izložba “Planet šljaka” autorice Maje Prgomet u Galeriji fotografije Fotokluba Split.
Izložba “Planet Šljaka” obuhvaća ciklus fotografija kojim autorica, fotografkinja Maja Prgomet, dokumentira stvarnost življenja u Dugom Ratu, malom dalmatinskom mjestu čije stanovništvo živi s omčom oko vrata, ostatcima nekadašnje Tvornice ferolegura »Dalmacija« Dugi Rat. Autorica, u maniri društvene kronike, stanje tvornice dokumentira od 2008. godine, a od nekoliko tisuća snimljenih fotografija, izbor za izložbu sužen je na brojku od 28 fotografija. Fotografski narativ koji pritom nastaje nudi dvije razine čitanja – prvu, klasičnu posttranzicijsku priču neuspješne privatizacije nekadašnjeg tvorničkog giganta, te drugu, oku promatrača ne toliko očitu priču o naselju koje je Tvornica stvorila i izgradila, a čije stanovništvo danas živi od strahu zbog desetljećima nesaniranog tvorničkog otpada, tzv. troske ili šljake.
Mjesto Dugi Rat niknulo je nakon izgradnje Tvornice karbida i cijanida 1914. godine. Tvornicu je sagradilo talijansko društvo Sufid, a tijekom desetljeća političkih sukoba i previranja tvornica je u nekoliko navrata mijenjala upravu te je oscilirala i sama proizvodnja karbida i cijanida. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog promjena na tržištu i smanjenja potrošnje kalcijeva karbida, tvornica se u proizvodnji orijentirala na ferolegure. Benefiti izgradnje tvornice bili su nemjerljivi – prehranjivala je na tisuće obitelji, bila među najvećim jugoslavenskim izvoznicima i proizvođačima ferolegura, pokretač ekonomskih, kulturnih i sportskih aktivnosti u malom dalmatinskom mjestu. Radom u tvornici brojni su zaposlenici riješili stambeno pitanje, a Tvornica je nudila i zdravstvenu skrb, moderno opremljen restoran, osigurane autobusne linije i brojne pogodnosti za svoje zaposlenike. Dugi Rat bez Tvornice ne bi uopće postojao. Prema navodima Mladena Banovića, koji je za web portal Dugi Rat sažeo povijest i priču o Tvornici, tvornička uprava vodila je računa o zaštiti okoliša te su sedamdesetih ugrađeni filteri otpadnih voda na svim pogonima, a čak je osigurano i vozilo za čišćenje ulica. Međutim, uslijed ratnih zbivanja devedesetih, proizvodnja zbog nestašice električne energije značajno pada te započinje dug i bolan tranzicijsko-privatizacijski proces koji se, kako je to već uobičajeno, prelama preko kostiju radnika. Agoniju će godine 2003. okončati stečajna upraviteljica, Blanka Tuđen-Mazuth, koja će, uz podršku općinske vlasti, donijeti odluku o rušenju Tvornice. Nedugo nakon toga, tvornička imovina i trećina zemljišta kompleksa prodana je investitoru koji je na tom prostoru imao viziju izgradnje luksuznog turističkog resorta. Danas, više od dva desetljeća nakon rušenja tvorničkih postrojenja, u Dugom Ratu niti je niknuo turistički resort, niti je saniran otpad nekadašnje Tvornice ferolegura »Dalmacija«. Troska sama po sebi nije opasna, ali kada pod utjecajem vanjskih faktora, vjetra, sunca i valova, dođe do njenog usitnjavanja, ona se pretvara u prašinu i kao takva može ući u dišni sustav te potencijalno izazvati kancerogena oboljenja. U svom fotografskom radu, Maja Prgomet usredotočena je upravo na trosku, odnosno šljaku, koja postaje dominantan motiv u nadrealnom pejzažu bivše tvornice. Izraženi kontrasti morskog plavetnila i apstraktnih, brdovitih crnih nakupina, neobičnih refleksija, cvijeće, smeće, tu i tamo poneki galeb, ostavljaju promatraču dojam da je zalutao na drugi planet. Otud i naziv izložbe Planet Šljaka.
Planet Šljaka ne postoji, Maja Prgomet ga kroz svoj dokumentaristički minimalizam izmišlja, (re)kreira, ali nam se on ipak čini blizak i poznat. U svom naglašenom antagonizmu nestvarnog plavetnila Jadranskoga mora i odbačenih automobilskih guma, cvijeća čija ljepota kao novi život izbija iz nakupina nesaniranog tvorničkog otpada, planet Maje Prgomet nameće se kao prepoznatljiv primjer privatizacijske, tranzicijske i ekološke propasti koja je devedesetih kao požar zahvatila industrijske divove na području bivše Jugoslavije, a od čega se kao društvo nismo u potpunosti oporavili ni dan danas. Pritom je situacija na obali Jadrana specifična jer su se, u nemogućnosti iznalaženja smislenijeg rješenja, bivši tvornički kompleksi redom prodavali u bescjenje i s neviđenom lakoćom predavali u ruke privatnom kapitalu kako bi niknuli obećavani turistički resorti i kako bismo zauvijek živjeli zimmer frei. U tom smislu, svi smo mi stanovnici Planeta Šljake, uhvaćeni u rascjepu između tamo i ovdje, prošlosti i budućnosti, onoga što jest i onoga što mislimo da bi trebalo biti, kao stidljivi cvjetovi koji na planetu Maje Prgomet rastu šljaki usprkos, i u prkos. Na fotografijama Maje Prgomet nema ruin porna, nema patetike. Autorica svom zadatku pristupa ciljano, dokumentaristički, težeći minimalizmu i čistoći kadra. Kada u pozadini dvije fotografije ne bismo nazirali obrise višekatnica i ljudskog prisustva, doista bismo se mogli zapitati jesu li prizori koje autorica bilježi stvarni ili se javljaju kao fantazmagorije, nadrealistične kulise iz povratka u budućnost.
Ana Žanko, kustosica
O autorici:
Maja Prgomet (Split, 1984.) višestruko je nagrađivana fotografkinja i fotoreporterka. Jedna je od osnivačica fotografskog natjecanja “Split fotomaraton”, osnivačica prvog splitskog festivala fotografije “Split Format”, voditeljica globalne humanitarne inicijative “Help-Portrait” za Split te jedna od organizatorica “Splitske.tiramole” – izložbe mladih neafirmiranih fotografa. Pokrenula je seriju edukativnih predavanja na temu fotografije pod nazivom “PHOTO TALK”. Izlagala je na preko 100 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te na pet samostalnih izložbi. Dobitnica je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Njene fotografije objavljene su u gotovo svim domaćim časopisima, novinama i portalima, a najpoznatije su one sa sportskih i koncertnih događanja. U travnju 2017. postala je prva žena predsjednica u 113 godina dugoj povijesti Fotokluba Split i tu funkciju je uspješno obnašala do jeseni 2023. Godine 2019. stekla je stručno zvanje majstora fotografa. U 2022. postaje vanjska suradnica američke foto agencije Zuma Press. Članica je HULU- Split.
